Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Fikh | Propisi Biografija & Fikh Imama Ebu Hanife

Biografija & Fikh Imama Ebu Hanife

Share

Kratka Biografija Imama Ummeta Ebu Hanife, Allah mu se smilovo. + dodatak – Fetve Učenika i Učenjaka Mezheba Imama Ebu Hanife.

  • Imam Ebu Hanife (kojem se pripisuje Hanefijski mezheb)

1)   Ime, porijeklo i rođenje: On je En-Nu'man b. Sabit b. Zuti. Porijeklo mu je perzisjsko i kufljansko. Rođen je 80. godine po Hidžri po ispravnijem mišljenju.
2)   Razvoj i odrastanje: Imam Ebu Hanife, rahmetullahi alejh, živio je u vremenu dvije države, emevijske i abasijske. Ulazi u generaciju tabi-tabi'ina, dok pojedini kažu da je i od tabi'ina. Sreo je Enesa b. Malika, radijallahu anh, i prenosi od njega hadis: „Traženje znanja je obaveza svakom muslimanu.“ (Ibnu Madže, 224. Šejh Albani, rahmetullahi alejh, hadis je ocijenio vjerodostojnim u „Sahihul-Džami'i“, 3913.)
Trgovao je platnom. Znanje iz hadisa i fikha uzeo je od velikih učenjaka svoga vremena. Samo 18 godina učio je fikh pred Hamadom b. Ebi Sulejmanom kji je učio fikh pred Ibrahimom en-Neha'ijem, rahmetullahi alejhima.
3)   Položaj u nauci: Imam je ehlu-rejja, fakih Iraka.
Šafija, rahmetullahi alejh, rekao je za njega: „Ljudi se moraju vraćati na fikh Ebu Hanife.“
En-Nadr b. Šemil, rahmetullahi alejh, rekao je za Ebu Hanifu: „Ljudi su po pitanju fikha bili nemarni (spavali su) sve dok ih Ebu Hanife nije probudio svojim razumijevanjem i dokazivanjem.“
Abdullah b. El-Mubarek, rahmetullahi alejh, rekao je za njega: „Nikoga sličnog Ebu Hanifi nisam vidio kada je u pitanju fikh i pobožnost!“
Ebus-Seken el-Belhi, rahmetullahi alejh, rekao je za njega: „Bio je najučeniji čovjek svoga vremena.“
El-Kattan, rahmetullahi alejh, rekao je: „Nismo čuli ljepšeg razmišljanja od Ebu Hanifinog.“
4)   Smrt imama Ebu Hanife, rahmetullahi alejh: Umro je 150. godine po Hidžri. (Pogledaj: El-Intika'u, 120-171; Sijer e'alamin-nubela, 6/390-403; Tarihu Bagdad, 3/323-423; El-Bidaje ven-nihaje, 10/107; Tezkiretul-huffaz, 1/151; Mizanul-i'tidal, 4/265; Tehzibut-tehzib, 10/207, i druga historijska djela.)

  • Dodatak: Šta Hanefijski učenjaci kažu o ...?

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

  • Puštanje brade - stav hanafijskog mezheba

Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Možemo slobodno kazati da je to trajalo skoro sve do posljednjih godina u kojima su muslimani stagnirali potpadajući pod jak utjecaj stranih faktora. Najveći belaj u svemu tome jeste što su se neke stvari koje nemaju nikakve veze sa vjerom – stavile pod sami plašt vjere, dok su se neke stvari koje su baš bile od vjere – stavile van tog plašta.
Jedno od  obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Takvo stanje potrajalo je skoro sve do unazad nekoliko decenija, kada se dogodio značajan zaokret u shvatanjima i kada su muslimani počeli potpadati pod jak utjecaj stranih faktora. Značajnim problemom postaje to što se stvarima koje nemaju nikakve veze sa vjerom daje publicitet i na njih se stavlja akcenat, dok stvari koje imaju jako uporište u vjeri padaju u zaborav. U skupinu zaboravljenih i zapostavljenih vjerskih stvari spada puštanje brade. Devijacijama u islamskoj misli ne bi bilo mjesta da se nisu pojavili razni kvaziučenjaci, koji su govorili i vazili o tzv. ''suštinskom shvatanju islama''. Govorili su, a i danas govore, da prepoznatljiva slika islama nije odjeća niti ovo ili ono obilježje, da mi ljudima ne trebamo pokazivati svoje ''dlake'', aludirajući vjerovatno na bradu, nego nešto drugo što je suština islama.


Mehmed Handžić, boreći se protiv ovakvog shvatanja, u svoje vrijeme kaže: ''Čitajući povijest muslimana u Španiji i Siciliji zapazio sam da su neprijatelji od ostataka muslimana u tim zemljama zahtijevali na prvom mjestu da odbace razlikovanje u nošnji i u nadijevanju imena. Ko ovo pomno pročita i kako treba promotri, vidjet će koliko kod nas griješe oni koji uklanjaju razlikovanje muslimana u nošnji od drugih, tvrdeći da islam nije vezan za neku uniformu, niti ovisi o ''komadiću krpe''. Takvi ljudi uistinu ne poznaju dubljeg prozrijevanja stvari, niti paze na ružne posljedice koje njihova djela mogu imati.'' (Izabrana djela, 5/254)
U redovima koji slijede spomenut ću citate islamskih učenjaka koji su u svojim djelima tretirali propis puštanja brade, a među njima je bilo i onih koji su napisali posebna djela samo o ovom propisu. Prije nego što počnem sa navođenjem citata napomenuo bih da mi nije cilj ubjeđivati ''intelektualnu elitu'' o propisu puštanja brade, nego mi je cilj dokazati da je puštanje brade poznata stvar u islamu, i da niko nema pravo odvraćati ljude od ovog propisa. Žalosna je činjenica to da se danas u mnogim medresama na području naše zemlje učenicima zabranjuje puštanje brade, i to od strane onih koji zagovaraju slijeđenje hanefijskog mezheba. Iz tog razloga, a kao što samo to praktikovao i u prethodnim tekstovima ovog feljtona, zadržat ću se samo na citatima učenjaka hanefijskog mezheba.
1. Kaže imam Muhammed ibnul-Hasan, učenik Ebu Hanife, u svom poznatom djelu El-Asar: ''Obavijestio me je Ebu Hanife, od Hejsema, od Ibn Omera, radijallahu anhu, da bi on (Ibn Omer) svojom šakom obuhvatio bradu i odrezao ono što bi prelazilo tu dužinu.'' Kaže potom imam Muhammed: ''Mi radimo po ovome i to je mišljenje Ebu Hanife.'' (2/857)
2. Kaže poznati hanefijski pravnik Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ''Strogo je zabranjeno (haram) muškarcu da brije bradu.'' (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727) Također kaže: ''Sunnet (pohvalno) je da brada bude u dužini šake.'' Komentirajući ovaj govor, Ibn Abidin kaže: ''Tj. da šakom obuhvati svoju bradu i da odreže ono što pređe preko šake.'' (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727)
Iz pomenutih citata, koje smo prenijeli iz klasičnih djela hanefijske pravne škole, jasno se vidi da je obaveza muškarcu da pusti bradu i da je grješan onaj ko brije bradu.

 

  • Kada je u pitanju kraćenje brade, učenjaci hanefijskog mezheba dozvoljavaju da se od brade skrati dužina koja prelazi šaku. Kaže Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ''A što se tiče kraćenja brade više od toga, kao što čine ženskonje, to nije dozvolio niko od naših učenjaka'', tj. hanefijskih. (2/460)

Ibn Abidin u svojoj Hašiji spominje jedan događaj koji je vezan za kraćenje brade, i kaže: ''Preneseno je od Hišama ibn Kelbija da je rekao: 'Zapamtio sam što drugi nisu i zaboravio sam što drugi nisu. Zapamtio sam Kur'an za tri dana i htio sam da potkratim od brade što je ispod šake, pa sam uzeo i potkratio iznad šake.''' (6/727.)
Šejh Ali Mahfuz (umro 1942.), poznati profesor na Azharu, sljedbenik hanefijskog mezheba, napisao je knjigu koja se zove El-Iibda fi medarikil-ibtida, koja  je mnogo godina bila udžbenik na ovom univerzitetu. U spomenutoj knjizi, govoreći o bradi, on kaže: ''Složili su se učenjaci četiri mezheba da je puštanje brade obavezno i da je haram njeno brijanje ili kraćenje koje je blisko brijanju.'' Nakon što je spomenuo citate iz sva četiri mezheba koji jasno ukazuju da je brijanje brade haram, nastavlja i kaže: ''Iz ovoga što smo naveli saznajemo da zabrana brijanja brade ima uporište u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu. Suprotstavljanje ovoj činjenici je maloumnost i zabluda, griješenje i neznanje!'' Zatim je spomenuo hadise u kojima se naređuje puštanje brade i konstatovao: ''Hadisa koji govore o ovome (puštanju brade) ima mnogo i svi oni upućuju na obaveznost puštanja brade i na zabranu brijanja i kraćenja, koje ćemo pojasniti.'' (El-Ibda, 408, 410)


Šejh Zekerija Kandehlevi jedan je od najpoznatijih učenjaka hanefijskog mezheba u našem vremenu. Iza sebe je ostavio mnoštvo djela, a od najpoznatijih je Evdžezul-mesalik,  u 15 tomova. Ovaj učenjak napisao je posebno djelo o ovoj problematici, koje se zove Vudžubu i'fail-lihje / Obaveza puštanja brade. On u ovoj knjizi spominje hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kaže: ''Briga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za puštanjem brade tokom čitavog njegovog života, i ista ta briga od strane ashaba, radijallahu anhum – niti od jednog od ashaba nije preneseno da je obrijao bradu ili je skratio u dužini ispod šake – jasan je dokaz koji upućuje na obaveznost puštanja brade.'' (str. 39-41) Također je rekao: ''Puštanje brade je nešto što je naređeno u islamu, i to je praksa Allahovih poslanika. Nikada nije preneseno niti od jednog poslanika, niti pobožnog čovjeka, da je brijao bradu, niti da ju je kratio ispod dužine šake. Onaj koji brije bradu ili je krati ispod dužine šake čini nešto što je suprotno prirodi. Brijanje brade je slijeđenje puta grješnika i skretanje sa puta poslanika.'' (str. 45)
Od hanefijskih učenjaka koji su spomenuli ovaj propis bio je i Ešref Ali et-Tehanevi. On u svom tefsiru Bejanul-Kur'an, u komentaru ajeta: ...i sigurno ću im narediti (tj. šejtan) pa će stvorenja Allahova mijenjati, kaže: ''Pod izrazom mijenjanja stvorenja podrazumijeva se i brijanje brade.'' (str. 46-47) Iz spomenutih citata jasno možemo vidjeti koliku su pažnju učenjaci hanefijskog mezheba posvetili ovoj problematici. Sve je to bilo samo iz razloga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim svojim hadisima naredio puštanje brade i kraćenje brkova, poput hadisa: ''Puštajte bradu i kratite brkove.'' (Buharija i Muslim)
( hfz. Dževad Gološ, preuzeto sa www.darulkuran.org )

  • …BRIJANJU BRADE.

Kaže Šejh Muhammed El-Hadžnedi El-Hanefi:'' Brijanje brade je MEKRUH TAHRIMEN (vrlo blisko haramu i kad se ponavlja prerasta u haram), a to čine pripadnici drugih vjera i pojedinci koji umišljaju da su muslimani''. A nakon što je naveo dokaze, utvrđuje:'' ovo je stav imama sva četiri mezheba''. (Aikdul dževheris-semin, str.167)
Veliki hanefijski učenjak Ibnu Abidin kaže:'' Čovjeku je zabranjeno da brije svoju bradu.''(Redul-muhtari 'ala Ed-Derul-muhtar,5/261, a u indeksu ove knjige pod slovom 'L' stoji naslov: Brada, njeno kraćenje i zabrana toga čina.) El-Kasani El-Hanefi kaže:''Brijanje brade je musletun (masakriranje), jer je Allah bradu učinio ukrasom ljudi. Njenim brijanjem se također oponašaju kršćani, stoga je pogrdno.''(Bedaius-sana'ai fi tertibiš-šerai,3/101. ovo je jedno od najpriznatijih djela hanefijskog mezheba, danas štampano u 10 velikih tomova)

  • …KRAĆENJU BRADE.

Imam El-Haskefi El-Hanefi nakon što je naveo mogućnost uzimanja od brade koja izraste preko dužine šake kaže:'' A uzimanje mimo toga (kraće od dužine šake i brijanje) kao što čine zapadnjaci i hermafroditi nije dozvolio NIKO od islamskih učenjaka''. Imam ibnu Abidine je pdržao El-Haskefijevo mišljenje.(Hašijetur-redil-muhtar,2/445. Ova dva učenjaka se smatraju među najkompetentnije u hanefijskom mezhebu).

  • …PUŠENJU CIGARETA.

Šejh Muhammed Et-Tarabiši El-Hanefi kaže:''
Pušenje je haram''.(vidi:El-Hamru ve sairil muskerat,str.160-162; Et-Tedhin str.89; i Tankihul burhan str.63)
Šejh Hamud Et-Tevdžeri navodi imena 50 islamskih učenjaka koji pušenje smatraju zabranjenim''.(Ed-Dealailul-vadihat str.165). U djelu El-Fevakihul-'dideh, 2/80 se spominju mišljenja učenjaka različitih mezhebskih usmjerenja i svi zabranjuju pušenje.

  • …SLUŠANJU MUZIKE.

Imam Ebu Hanife tvrdi:'' Slušanje muzičkih instrumenata je grijeh, sijelenje na mjestu gdje se oni slušaju je otvoreno suprostavljanje Allahu,dželle.šanuhu. a naslađivanje time je nevjerstvo(Kufr).''(El-Fetava-l-hindijje,6/359)

  • …TERAVIH NAMAZU.

Kaže Dr. Kurdić:'' Naš Seid Serdarević, shodno ostalim hanefijskim izvorima, napominje da se nakon svaka dva rekata teravih namaza predaje selam, što je i praksa u slučaju nafila i noćnog namaza…Čak Serdarević jasno podcrtava da je mustehab poslije svaka četiri rekata napraviti odmor koliko bi se moglo klanjati četiri rekata''.(Fikhul-ibadat, str.62)

  • …PRVOM EZANU ZA DŽUMU.

Kaže imam Muhammed Kišmiri Dujubendi El-Hanefi:'' Ne vidim dokaza kod četiri mezheba o učenju ovog ezana u džamiji osim što navodi autor djela 'El-hidaje' (Burhanuddin Ali b. Ebi Bekr El-Marginani), da se ta praksa naslijedila od prethodnika, potom su učenjaci prenosili ovo mišljenje iz spomenutog djela. Shvatio sam da nemaju dokaza pa pribjegavaju nasljedstvu dotične prakse.''(Fejdul-bari, 2/335; od Kišmirija)(Napomena: To znači da je ovaj propis neutemeljen jer nema dokaze u Kur'anu i sunnetu)

  • …KLANJANJU SUNNETA PRIJE DŽUME NAMAZA.

Poznati hanefijski učenjaci Zejlei i Ajni i drugi kategorički su odbacili hadis od ibn Abbasa u kojem stoji da je vjerovjesnik s.a.v.s. klanjao prije džume namaza četiri rekata sa jednim selamom.(prenosi ibn Madže, 1139; i Taberani, 12674) Po mišljenju ovih hadiskih stručnjaka ovaj hadis je potpuno slab. To je stepen između slabe i lažne predaje, koje se u hadiskoj nauci ne može pojačati bez obzira na broj puteva kojim se prenosi. Također, hadis od Alije u kom se kaže da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem. klanjao prije džume i poslije po četiri rekata. Imam Ajni El-Hanefi u potpunosti je odbacio taj hadis.(Šerhu suneni Ebi Davud, 4/471 od Hafiza Ajnija)

  • …IZGOVARANJU NIJJETA ZA NAMAZ.

Značajno je podcrtati da je, po hanefijskom mezhebu, uvjet da srce odluči šta će klanjati. Nijjet riječima uopće nije potreban.(provjeri: El-Merginani, El-Hidaje fi šerhi Bidajeti-l-mubtedi',1/46; Eš-Šurunbulali, Meraki-l-felal, šerh Nuril-idahi ve nedžati-l-ervahi,str.231 i Muhammed Seid Serdarević, Fikhu-l-ibadat, str.42) U knjizi Kitabu-l-fikhi alel-mezahibi-l-erbe'a,1/42, šejh Abdurrahman l-Džeziri El-Hanefi kaže da je izgovaranje nijjeta, po hanefijskom mezhebu novotarija, zna se pouzdano da imam Ebu Hanife nije činio nijjet riječima…(vidi: Namaz u Hanefijskom mezhebu, Dr.Šefik Kurdić, str.137)

  • …DIZANJU RUKU KOD TEKBIRA DŽENAZE NAMAZA.

Učenjak El-Belhi kaže:'' Ruke se dižu prilikom učenja svih tekbira.'' To je stav ostale trojice imama (Malika, Šafije, i Ahmeda), a postoji i predaja od Ebu Hanife u tom smislu.''(Reddul-Muhtar, 1/585)

  • …UČENJU FATIHE U NAMAZU.

Mirsad Mahmutović, Imam i muallim, referent I.Z-a za dijasporu, u svojoj knjizi ''Povodi nastanka nekih hadisa, na strani 55-56 kaže:'' Međutim, ovdje treba istaći da muktedija treba pratiti učenje imama kada se radi o noćnom namazu, gdje imam uči na glas. A kada se radi o dnevnim namazima muktedija će učiti na kijamu tiho, toliko da sam sebe čuje, a da nikoga ne ometa''.

  • …DIZANJU RUKU PRI POČETNOM TEKBIRU.

Kaže Abdulhamid Mahmud Tuhmaz u svojoj knjizi Hanefijski fikh , str.269, fusnota 194:'' Predaje u kojima se navodi da je Poslanik s.a.v.s. dizao ruke naspram svojih ramena ne kose se sa ranije spomenutim''. (tj.Hadisi o dizanju ruku naspram ušiju, važna je riječ naspram. Ne znamo otkud hanefijama propis da treba dodirnuti mehki dio ušiju pri početnom tekbiru.)

  • …DIZANJU RUKU MIMO POČETNOG TEKBIRA.

Govoreći o hadisima koji opisuju dizanje ruku mimo početnog tekbira, Dr Šefik.Kurdić kaže:'' Čak su i neke pristalice i učenjaci Hanefijskog mezheba preferirali ove argumente i prihvatili više puta dizanje ruku u namazu. Takav je bio, kako navodi šejh Albani, i učenik čuvenog imama Ebu Jusufa , Isam b. Jusuf Ebu Ismet El-Belhi.''(umro 210 h.godine)(vidi: Namaz u hanefijskom mezhebu, str.147)  Kaže imam Kišmiri El-Hanefi:'' Hadisi o dizanju ruku kod početnog tekbira, kod odlaska na ruku', kod vraćanja sa rukua, i kod dizanja na treći rekat dostigli su stepen mutevatir hadisa senedom i praksom. Od toga nije dokinuto ni jedno jedino slovo.''(Sijeru-ealamin-nubela, 5/293;El-Kavl,str.104; i sifetus-salah, 128-129)  U skripti za 1. razred medrese, izdanje 1995.god. u poglavlju sunneti namaza travnički Muftija Nusret ef. Abdibegović kaže:'' Lijepo je dizati ruke četiri puta u namazu i to:a)prilikom početnog tekbira… b)prilikom  rukua, odlaska na ruku', c)prilikom povratka sa rukua, d)nakon prvog sjedenja, odnosno prilikom ustajanja na treći rekat.

  • …VEZANJU RUKU ISPOD PUPKA. Za hadis koji se pripisuje Aliji,r.a. u kom se kaže:'' Sunnet je u namazu staviti desnu ruku po lijevoj ispod pupka.''  Veliki Hanefijski učenjak Ajni u svojoj knjizi Umdetul-kari, 5/279 kaže:'' Predaja Alije nije prenesena pouzdanim putem''.
  • …SPUŠTANJU RUKU PRIJE KOLJENA. Kada se ide na sedždu postoje dva mišljenja učenjaka, jedni kažu da se spuštaju koljena prije ruku, a drugi ruke prije koljena. Prvi stav se pripisuje hanefijama, što naravno, nije tačno. Veliki hanefijski učenjak Ibn Turkmani odlučno daje prednost hadisima o spuštanju ruku prije koljena. (El-Dževherun-nekijj, 2/145 od Imama Ibn Turkmanija)
  • …DŽEMATSKOM ZIKRU. U jednoj od najpoznatijih knjiga hanefijskog mezheba ''Ilaus-sunen'', od Zafer Ahmed El-'Usmanija, poglavlje '' Objašnjenje onoga šta se uči nakon predaje selama, III. Tom str.194-207 između ostalog stoji:'' A neka se Allah dž.š. smiluje novotarima u nekim pokrajinama Indije koji su uveli u praksu da imam i džematlije odmah ustanu poslije farza, kada prouče Allahumme entes-selamu…, onda klanjaju sunnete ili nafile, pa onda imam nakon fatihe, na glas ponovno uči dovu dok džematlije aminuju''… Autor pošto je naveo sve hadise koji govore da je vrjednije klanjati sunnete u kući nego u džamiji kaže:''… A u ovim i drugim vijestima, nemamo nešto što bi upućivalo da je Poslanik a.s. nakon ovih neobaveznih namaza koje je ponekad obavljao u džamiji, okupljao ljude i džematile dovio. Naprotiv, iz njih se razumije da je Poslanik ,a.s. bio zauzet namazom i učenjem toliko da bi svi u tom vremenu izišli iz džamije. Prema tome gdje je dokaz da je bila zajednička dova nakon nafila-sunneta u džamiji''… Nakon što je naveo predaju od Ibn Mes'uda da je dozvoljeno otići odmah poslije farza iz džamije, autor kaže:'' U svemu ovome imamo dokaz za dozvolu napuštanja i odlazak klanjača za svojim poslom nakon završetka imama sa fard namazom i njegovog preselamljivanja…'' Dalje Autor nastavlja i kaže:'' Oni nemaju dokaz ni u tome što je došao jedan opći poticaj da se dovi nakon namaza, bilo da se radi o fardu ili nafili, jer u tome nema nikakvog dokaza da se to radi džematile ili da se u tome mora neko iščekivati.'' U knjizi Multeka El-Ebhur, 1/121 od Ibrahim b. Muhammed b. Ibrahim El-halebi El-Hanefi kaže se:'' …Da je najvrednije klanjati sunnete u stanu (kod kuće), osim teravije.''
  • …PODIZANJU GLASA PRI ZIKRU. U knjizi Hašijeh od Ibn Abidina (umro 1252.h.god) stoji da u harame koji se čine u džamiji spada i:''…dizanje glasa sa zikrom…'' A oni od hanefijskih učenjaka koji to dozvoljavaju u džamiji, uslovljavaju da se time:''…ne ometa spavač, klanjač ili učač kur'ana…''(Ibn Abidin, Hašijetu reddil-muhtar,1/660)  Tako imami Ebu Hanife i Malik b. Enes, koji su doživjeli mnoge tabi'ine, a koji su do nas prenijeli praksu ashaba, kažu da su zikr i učenje tekbira (poslije namaza u džamiji) povišenim glasom novotarija''.(Vidi: Ikmalul-mulim,2/535; Bezlul-džuhud, 5/344; Šerhus-sahihil-Buhari,2/458)



Items details

Icon for hits displayHits: 3291 clicks
Icon for creation to displayCreated 2 years and 1 one month ago at Ponedjeljak, 30 Maj 2011 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info

 
Croatian Albanian Arabic Danish English French German Italian Portuguese Russian Spanish Swedish