أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Velikani Ummeta | Biografije Imam Ebu Hanife

Imam Ebu Hanife

Share

Puno ime mu je Nu'man b. Sabit b. Zuta b. Mah et-Tejmi el-Kufi. Izuzetno je postao poznat po nadimku: Ebu Hanifa. Takode je prozvan El-Imamu-l- A'zam/najveci imam, ili kako ga El-Kettani naziva Imamu-l-eimme/Imam imama. Hafiz Ez-Zehebi nazvao ga je Fekihu-l-milleti/Pravnik (fakih) vjere, a šejh El-Kasimi Fekihu-l-ummeti/Pravnik ummeta.

Od Šafije, rahimehullah, se prenosi da je imam Malik, rahimehullah, bio upitan da li je vidio Ebu Hanifu, pa je odgovorio: “Da vidio sam tog covjeka. Kada bi ti on poceo govoriti da je ovaj stub od zlata, našao bi ti dokaz za to.“ A Šafija je za njega rekao: “Ljudi u fikhu ne mogu bez Ebu Hanife.“

Ebu Hanife – perzijanac projeklom - roden je 80. god. po Hidžri. To je, naime, godina rodenja koju spominju gotovo svi autori koji su pisali o ovom islamskom geniju. On je od istaknutih imama i osnivac je hanefijskog - jednog od cetiri najveca – mezheba.

Jedno vrijeme se bavio trgovinom svile i tkaninama. Naukom se poceo baviti na preporuku imama Ša'bija.


Ebu Hanife živi u veoma bremenitom vremenu, punom politickih i drugih nesuglasica. Živio je u vremenu halife Abdul-Melika, kada je u Iraku namjesnik bio Hadždžadž b. Jusuf, poznat po represijama. Medutim, dolaskom pravednog vladara Omera b. Abdulaziza situacija se uveliko mijenja, pa se takvom promjenom uveliko otvaraju vrata svestranijem obrazovanju ovog nadarenog mladica.

Kufa, mjesto u kome je roden ovaj velikan postala je u vrijeme Ebu Hanife jedan od najvecih i najpoznatijih islamskih naucnih centara. Ako se zna da je grad utemeljen tek 17. god. po Hidžri onda se, doista, zadivljujuce doima da je grad za samo stotinjak godina postojanja postao jedan od najjacih islamskih centara toga vremena.

Kako i ne bi kada se bilježi da je samo u ovom gradu stanovalo i boravilo oko 1.500 ashaba. Cak su dvadeset cetverica ucesnika Bedra posjetila Kufu a neki su je uzeli za mjesto stanovanja. Zna se da je Omer, radijallahu anhu, poslao u Kufu Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, koji je bio poznati poznavalac velikog broja predaja koje su navedene u brojnim hadiskim zbirkama. Inace, on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, prenosi 848 hadisa. Uz to, zna se da je Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, ubrajan medu najucenije ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem! Kada se još spomene da je ovaj veliki ashab umro u Kufi, 32. god. po Hidžri, onda to uveliko dopunjuje sliku o mogucnosti njegovog djelovanja u tom mjestu i ostavljanja jaceg utjecaja i velikog traga na ucenjake koji su tu kasnije živjeli!

Za vrijeme hilafeta Alije, radiallahu anhu, Kufa je postala prijestonica islamske države. Bilježi se da u Kufi prakticno nije bilo ni jednog muhaddisa od koga Ebu Hanife nije bilježio hadis. Medu njegove ucitelje, samo iz oblasti hadisa koje je slušao u rodnoj Kufi, Ebu-l-Mehasin eš-Šafi'i, spominje devedeset tri.

Imam Ebu Hanifa, rahimehullah, je znanje uzimao od velikog broja ucitelja. Od njih je i Katade, koji je bio jedan od dvojice najpoznatijih ucenika cuvenog ashaba Enesa b. Malika, radiallahu anhu. Ucitelj od koga je Ebu Hanife najviše naucio u rodnoj Kufi i covjek koji je najviše utjecao na ovog velikana islamske misli bio je, nesumnjivo, Hammad b. Ebi Sulejman, o kojem se Ebu Hanife, u mnogim prigodama, na najljepši nacin izražavao i za njega dove upucivao.

Na svojim mnogobrojnim putovanjima u Mekku i Medinu imam Ebu Hanifa je koristio priliku da znanje stice od najpoznatiijih tabi'ina. Tako je Ebu Hanifa u Mekki (gdje je boravio kako navodi Es-Siba'i u periodu od 130 do 136. god. po Hidžri) znanje uzimao od Ata' b. Ebi Rebaha, covjeka koji je sreo oko dvije stotine ashaba. Hafiz Ez-Zehebi kaže da je Ebu Hanifin najveci ucitelj u hadisu bio Ata' b. Ebi Rebah (Duvelu-l-islam, 1/79.) Cak su i sami ashabi priznali njegovu ucenost. Tako je Abdullah b. Omer, radiallahu anhu, poznati i uceni ashab, imao obicaj kazati: “Zašto ljudi dolaze meni kada je tu Ata' b. Ebi Rebah“?! Slicno je izrekao i Abdullah b. Abbas, radiallahu anhu (El-Kasimi, Fadlu-l-mubin, str.253.). Od ostalih muhaddisa u Mekki Ebu Hanife sluša predavanja Ikrime, koji je bio ucenik Abdullaha b. Abbasa, radiallahu anhu. Hafiz Ez-Zehebi tvrdi da je Ata' bio ucitelj od koga se Ebu Hanifa najviše okoristio.

U Medini Ebu Hanifa uci od dvojice istaknutih tabi'ina Sulejmana i Salima. Sulejman je bio sluga Mejmune, radiallahu anhu, casne supruge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a Salim je bio sin Abdullaha, a unuk Omera b. el-Hattaba, radiallahu anhu, od njih Ebu Hanife prenosi brojne hadise.

Zna se, kako navode brojni autori, da je imam Ebu Hanifa 55 puta obavio hadždž! Nije, onda, ni cudo što je sreo toliki broj ucitelja i od njih crpio znanje! Spomenimo neke od brojnih ucitelja: Meharib b. Desar, Semmak b. Harb ez-Zuheli, covjek koji je sreo 80 ashaba i od koga prenose svi autori poznatih šest zbirki hadisa/El-Kutubi-s-sitte, Seleme b. Kuhajl, Ali b. el-Akmer, Se'id b. Mesruk, Atijje b. Sa'd el-Kufi, Musa b. ebi Aiša iz Kufe; Ebu Sufjan Sa'di, Abdulkerim b. Umejje, Katade, Šeddad b. Abdurrahman; Amr b. Dinar, Ismai'il b.Abdulmelik, Haris b. Abdurrahman; Nafi' mevla Abdullah b. Omer, Jahja b. Se'id, Hišam b. Urve, Abdurrahman b. Hurmuz El-A'redž, Muhammed El-Munkedir, Abdullah b. Omer b. Hafs, Šejban b. Abdullah b. Dinar; Mekhul Ata' b. Ebi Muslim; Rebi'a iz Rejja i brojni drugi. Samo Ebu-l-Mehasin eš-Šafi'I spominje 319 ucitelja od kojih je Ebu Hanife ucio!

Najduže se zadržao, kako tvrde brojni autori, uz Hammada b. Ebi Sulejmana, velikog pravnika Kufe, pred kojim je redovno slušao predavanja punih 18 godina! Ebu Hanife zadržao se nekoliko godina u Hidžazu, na kraju vladavine Umejevica i pocetka vladavine Abbasovica, raspravljajuci sa najvecim autoritetima iz druge generacije muslimana – tabi'inima.

On, na jednom mjestu, kaže: 'Nisam nikada klanjao namaz, otkako je umro moj ucitelj Hammad, a da nisam zamolio Allaha Plemenitog za oprost njegovih grijeha i to zajedno sa dovom Allahu Plemenitom za oprost grijeha mojim roditeljima! Takode, nikada nisam klanjao a da nisam zatražio oprosta od Allaha Milostivog za grijehe onima od kojih sam nešto naucio i onima koje sam ja nešto naucio'!

On je, kao i svaki drugi musliman, izuzetno volio i respektirao casnu porodicu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa je, otuda, sa velikim zadovoljstvom slušao predavanja i razmjenjivao mišljenja sa imamima iz ove casne porodice. Tako je Ebu Hanife jedno vrijeme slušao predavanja imama Muhammeda Bakira, unuka Husejna, radiallahu anhu, i njegovog brata imama Zejda, uz koga je proveo pune dvije godine slušajuci predavanja u Hidžazu, nakon cega je izjavio: 'Nisam vidio veceg fakiha, ni znanijeg, ni bržeg u odgovoru, niti argumentovanijeg u nastupu od Imama Zejda b.Alija b. Husejna b. Alija b. Ebi Taliba'!

Uz njih je Ebu Hanife slušao Abdullaha b. Hasana b. Hasana b. Alija b. Ebi Taliba i imama Dža'fera b. Muhammeda es-Sadika, sina Muhammeda Bakira, koji je umro 148. god. po Hidžri, dakle, samo dvije godine prije Ebu Hanife.

Mnogi autori tvrde da Abdullah nije bio na stepenu njegovog ucitelja, vec da je Ebu Hanife s njim razmjenjivao mišljenja i da su se medusobno dopunjavali u fikhskim i hadiskim pitanjima. U svakom slucaju, Ebu Hanife je, družeci se sa imamima iz casne porodice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, dosta naucio, saznao i prihvatio.

Uz to, saosjecao je u njihovim patnjama uzrokovanih ponašanjem tadašnjih vladara.

Tajna njegovog znanja, možemo slobodno reci, krije se u cinjenici koju spominje Rebi' b. Junus, koji kaže: “Ebu Hanifa je jednoga dana ušao kod halife El-Mensura kod koga je vec sjedio Isa b. Musa, koji se obratio halifi: Ovo je danas najveci ucenjak na svijetu! Halifa ga je upitao: Nu'mane, od koga si uzimao znanje? On je odgovorio: Uzimao sam od Omerovih, radijallahu anhu, ucenika a oni od njega, od Alijinih, radijallahu anhu, ucenika a oni od njega, od ucenika Abdullaha b. Abbasa, radiallahu anhu, a oni od njega, a zar je na Zemlji za vrijeme Abdullaha b. Abbasa, radiallahu anhu, bilo znanijeg od njega?! Tada je halifa priznao da ga je uvjerio u utemeljenost svoga znanja! “

Ebu Hanife, iz poštovanja prema svome uvaženom profesoru Hammad b. Ebi Sulejmanu, sve do njegove smrti nije organizirao zasebna predavanja niti je predvodio naucne halke prepoznatljive za to vrijeme. To je ucinio 120. god., nakon smrti svoga profesora, dakle, kada je Ebu Hanife napunio 40 godina života. Inace, u velikoj kufskoj džamiji bilo je više organiziranih halki iz raznih islamskih disciplina. Tako su cuveni El-A'meš Sulejman b. Mihran (umro 148.god. po H.), Mis'ar b. Kidam, zvani El-Mushaf, zbog svoje izuzetne memorije (umro 152.god.), Sufjan Es-Sevri (umro 161.god.), Šu'be b. Ajjaš el-Ezdi (umro 193. god.), Asim b. Ebi-n-Nudžud i dr. imali redovne halke i predavanja iz tefsira, hadisa, fikha, kiraeta, arapskog jezika i dr. disciplina.

Hatib El-Bagdadi prenosi sa senedom od Ibn Kerame, koji kaže da su jednom prilikom sjedili kod Veki'a b. El-Džerraha, velikog islamskog ucenjaka, kada je jedan od prisutnih konstatirao da je u nekom pitanju Ebu Hanife pogriješio! Veki' je, tada, primijetio: 'Kako je mogao pogriješiti Ebu Hanife u cijem su prisustvu bili Ebu Jusuf, Zufer i Muhammed sa svojom analogijom i idžtihadom; Jahja b. Zekerijja b. Ebi Zaide, Hafs b. Gijas, Hibban, Mendel b. Ali, sa svojim pamcenjem hadisa i ogromnom strucnošcu i preciznošcu u ovoj disciplini; Kasim b. Ma'n sa izuzetnim poznavanjem arapskog i drugih jezika, Davud b. Nusajr et-Tai i Fudajl b. Ijad sa svojim zuhdom i duhovnom prefinjenošcu?! U cije, kružoku budu navedeni znalci, on ne može praviti greške, a ako ih i napravi – oni ce ga ispraviti'!!!

Od izuzetno velikog broja njegovih ucenika, koji ce ubrzo preplaviti islamske centre širom Hilafeta i postati nosioci islamske misli, spomenucemo samo neke: Abdullah b. el-Mubarek, Ebu Jusuf Ja'kub b. Ibrahim el-Ensari, Zufer b. Huzejl, Muhammed b. Hasan eš-Šejbani, Veki' b. El-Džerrah el-Kufi, Abdullah b. Jezid el-Mukri, Abdulkerim b. Muhammed el-Džurdžani, Kasim b. Ma'n, Jezid b.Harun, Ebu Ishak el-Fezari, Ebu Sa'd es-Sagani, Hafs b. Gijas, Hasan b. Zijad, Fudajl b. Ijad, Davud et-Tai, Isa b. Junus, Abdurrezzak, Haridže b. Mus'ab, Mus'ab b. el-Mikdam, Hammad sin Ebu Hanifin i brojni drugi.

Abdullah b. el-Mubarek kaže: Sreo sam najpobožnijeg, najbogobojaznijeg, najznanijeg i u fikhu najjaceg covjeka: najpobožniji covjek je Abdulaziz b. Ebi Davud, najbogobojazniji je Fudajl b. Ijad, najznaniji je Sufjan es-Sevri, a u šerijatskom pravu najjaci je Ebu Hanife! U toj oblasti nisam sreo slicnog njemu!

Jednom prilikom Abdullah b. el-Mubarek bio je upitan: Ko je veci islamski pravnik fakih (Malik ili Ebu Hanife)? Odgovorio je: Ebu Hanife!

Mulejh b. Veki'a kaže da je cuo svoga oca kako istice: Nisam sreo veceg fakiha od Ebu Hanife. Takode, nisam sreo nikoga da ljepše klanja od njega!

Slicnu konstataciju bilježi i Harun b. Se'id od Imama Šafije: Nisam našao nikog jaceg u fikhu od Ebu Hanife!

Nadr b. Šumjel primjecuje: Ljudi su spavali u fikhu, dok ih nije probudio Ebu Hanife!

Ibn Kesir navodi izuzetne pohvale na racun ovog genija, koje su izgovorila ta dvojica islamskih velikana: Sufjan es-Sevri i Abdullaha b. el-Mubarek. Oni tvrde: Ebu Hanife bio je najveci pravnik na Zemlji u svoje vrijeme!

Mu'ammer kaže: Ne poznajem covjeka da ljepše obrazlaže fikh, da ga bolje poznaje i da se bolje snalazi u analogiji od Ebu Hanife!

Mišljenje slicno prethodno iskazanim imao je i Ibn Ebi Dža'fer er-Razi, koji je rekao: Nisam sreo veceg fakiha, niti pobožnijeg covjeka od Ebu Hanife!

Sufjan b. Ujejne, poznati islamski ucenjak, kaže: Dvije stvari prevazilaze okvire i granice Kufe, osvjetljavajuci svjetske horizonte. To su: Hamzin kiraet i Ebu Hanifin fikh!

Ibn Mubarek zakljucuje: Ako iko ima pravo da kaže svoje mišljenje, onda najvece pravo na to ima Ebu Hanife.
Muhammed b. Bišr kaže: Bio sam kod Sufjana es-Sevrija koji me je upitao: Odakle dolaziš? Odgovorio sam: Dolazim od Ebu Hanife! On mi rece: Došao si od najveceg fakiha na Zemlji!

Abdullah b. el-Mubarek kaže: Kada sam stigao u Kufu, pitao sam za najpobožnijeg covjeka, pa su mi odgovorili da je to Ebu Hanife! Identicna predaja bilježi se i od Hasana b. Muhammeda el-Lejsija.

Nije ogovarao cak ni svoje neprijatelje. Hatib el-Bagdadi navodi predaju u kojoj spominje da se Abdullah b. el-Mubarek obratio Sufjanu es-Sevriju: Ebu Abdullahu, koliko je Ebu Hanife daleko od ogovaranja! Nikada ga nisam cuo da ogovara cak ni neprijatelja!!! Sufjan mu je odgovorio: Tako mi Allaha, on je toliko pametan da tim cinom nije htio uništiti svoja dobra djela!

Prenosi se da je Ebu Hanifa odbio biti kadija Kufe, a kasnije, na nagovor halife El-Mensura i vrhovni kadija u Bagdadu, zbog cega je bio bicevan i zatvoren. Vecina historicara slaže se da je umro u zatvoru, upravo zbog toga što je odbio primiti ponudeni položaj bagadskog kadije.
U savjetima svome uceniku Ebu Jusufu on približavanje vlastima usporeduje sa vatrom i savjetuje mu: ...Ophodi se sa njima kao s vatrom: koristi se, ako vec moraš, onoliko koliko ti je neophodno, a onda se udalji!

Jednom prilikom Ebu Hanife spomenut je u prisustvu Abdullaha b. el-Mubareka, koji je, tada kazao: Vi spominjete covjeka kome je ponuden dunjaluk sa svim svojim ljepotama, pa ga je on ostavio!

Razlika izmedu Ebu Hanife i drugih muhaddisa je u tome što on nije pisao hadise i pravio hadiske zbirke, kao što su cinili imam Malik i imam Ahmed, nego je taj posao prepustio svojim ucenicima. Tako se navodi da su njegovi ucenici, slušajuci ga, sacinili znacajan broj musneda.

Najpoznatije hadiske zbirke nastale na taj nacin su:

- Kitabu-l-asar, Ebu Jusufa,

- Kitabu-l-asari-lmerfu'a, Muhammeda b. Hasana eš-Šejbanija,

- Kitabu-l-asari-l-merfu'ati we-l-mewkufe, istog sakupljaca,

- Musned, Hasana b. Zijada el-Lu'lu'ija,

- Musned, Hammada, Ebu Hanifinog sina.

Ostali poznati autori koji su bilježili njegove musnede bili su: El-Vehbi, El- Harisi El-Buhari, Ibnu-l-Muzaffer, Muhammed b. Dža'fer el-Adl, Ebu Nu'ajm El-Asbehani, Ebu Bekr Muhammed b. Abdu-l-Baki el-Ensari, Ibn Ibi-l-Avvam El-Sa'di, Ibn Husrev el-Belhi, Ebu-l-Muejjid Muhammed b. Mahmud El-Havarizmi i Ibn Ukde.

Uz spomenutih 17 navedenih Ebu Hanifinih musneda, spominju se još tri, Darekutnijev, te Ibn Šahinov i Hatib el-Bagdadijev, što cini ukupno 2o Ebu Hanifinih musneda.

Ebu-l-Muejjid el-Havarizmi (umro 665. god. po Hidžri) u svojoj obimnoj knjizi, koja sadrži 800 stranica i zove se Džami'u-l-mesanid, a koju je klasificirao shodno fikhskim pitanjima, izostavivši iz nje senede kojji se ponavljaju, kaže: Cuo sam u Šamu neke neznalice kako umanjuju i devalviraju vrijednost Ebu Hanife, pripisujuci mu vrlo slabo poznavanje hadisa, smatrajuci da nema svoj musned kao što ima imam Šafija, ili muwetta', kakav je sacinio imam Malik. To me je iniciralo da prikupim 15 Ebu Hanifinih musneda koje su sakupili istaknuti hadiski strucnjaci!

Da li je Ebu Hanifa preferirao analogiju u odnosu na hadis? Najbolji odgovor na to pitanje pronaci cemo u predaji koju sa senedom od Ebu Jusufa bilježi Ibn Ebi-l-Avvam, u kojoj se navodi da je pri rješavanju svakog šerijatskopravnog pitanja Ebu Hanife tražio od pripadnika svoje naucne halke da iznesu sve hadise koji tretiraju to pitanje, pa bi, tek onda, nakon navodenja tih predaja, donosili konacne zakljucke!

Sam Ebu Hanife o tome kaže: Lažu, tako mi Allaha! Potvaraju nas svi oni koji kažu da preferiramo analogiju nad sunnetom! Zar je potrebno pribjegavati analogiji nakon jasnog teksta hadisa?!

Tako se bilježi da Imam Malik oponira na 70 mjesta sunnetu koji nije autentican, a svoje stavove temelji na analogiji, pa, i pored toga, nije optužen da preferiara svoje mišljenje nad sunnetom! (El-Hadisu ve-l-muhaddisune, str. 286)

Ibn Abidin u svome djelu Hašija navodi da je Ebu Hanifa rekao: “Ako postoji vjerodostojan hadis to je moj mezheb.”

Ebu Hanife je smatrao da je jaci hadis koji prenosi ravija koji je muhaddis ali i fakih u isto vrijeme, nego onaj hadis koji prenosi samo muhaddis, jer je fakih osoba koja dobro poznaje vjeru i šerijatskopravne propise, pa je, otuda, smatrao da su muhaddisi kao apotekari a fakihi kao ljekari!

Isto tako se navodi da je Ebu Hanifa rekao: “Ja propis uzimam iz Allahove Knjige ako ga tamo nadjem, ako ne, onda iz Sunneta Allahovoh Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda ga uzimam iz rijeci ashaba, uzimam od koga hocu od njih, a od koga necu ne uzimam. Pored njih ne uzimam rijeci drugih ljudi.

A što se tice Ibrahima en-Neh’ija, Ša’bija, Ibn Sirina, Ata’a i Se’id ibn Musejjiba (istaknuti tabi’ini), ja cinim idžtihad kao i oni.

Hakim En-Nejsaburi u svom poznatom djelu Ma'rifetu ulumi-l-hadisi, u poglavlju koje tretira poznate i pouzdane imame u hadisu iz generacije tabi'ina i etba'i-t-tabi'ina, izmedu ostalih, navodi i Ebu Hanifu, što jasno govori o njegovoj izuzetnoj poziciji kao imamu u hadisu, medu najvecim autoritetima hadiske znanosti. (Mažrifetu ulumi-l-hadisi, str. 240-249.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje sa velikim respektom govori o Ebu Hanifi (Minhadžu-s-sunneti-n-nebevijje, 4/194-195.) nazivajuci ga jednim od najpoznatijih imama.

Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje, takode, sa izuzetnim respektom, uporeduje Ebu Hanifu sa Šafijom, Ahmedom, Malikom, Ebu Jusufom, Buharijom i dr.( Ižlamu-l-muvekkižin, 1/35)

Otuda, kako tvrdi imam Alauddin el-Kasani, hadisu koji je Ebu Hanife, na temelju svojih kriterija, proglasio autenticnim, niko nakon njega nije uspio naci mahanu i nedostatak! (El-Kasani, Bedaži-sanaži fi tertibi-š-šeraži, 2/97)

Od rijetkih koji ga optužuju za slabost je Albani i navodi hadis: Kada se pojavi zvijezda /Surejja, podigne se nesreca sa stanovnika svakog podrucja! (bilježi ga Imam Muhammed b. Hasan u Kitabu-l-asaru, str. 159) Taj hadis prenosi Ebu Hanifin ucenik Muhammed b. Hasan, od Ebu Hanife, on od Ata' b. Ebi Rebaha, a on od Ebu Hurejre, radijallahu anhu merfu'-predajom. Albani tvrdi da su sve ravije citiranog hadisa pouzdane, izuzev Ebu Hanife. Albani navodi kao dokaz Ibn Hadžerove rijeci u Takribu-t-tehzibu, koji spominjuci Ebu Hanifinu biografiju istice da je bio samo poznati fakih!

Medutim, Ibn Hadžer nigdje ne optužuje Ebu Hanifu za lošu memoriju, niti za neku drugu slabost u hadisu, pa se, otuda, En- Nu'mani pita: Kako može Albani, zakljuciti iz Ibn Hadžerovih rijeci: “poznati fakih“, da je slab prenosilac hadisa???!!!

En-Nu'mani dalje se pita: Kako ga je Jahja b. Me'in, jedan od najvecih hadiskih kriticara svih vremena, mogao nazvati pouzdanim (Ibn Hadžer, Tehzibu-t-tehzib, 4/229) a Albani slabim ???!!!

Postoje razilaženja u pogledu godine smrti imama Ebu Hanife. Neki navode 150, neki 151, a neki 153. Godinu po Hidžri. Najveci broj autora slaže se da je, prema dostupnim podacima, umro 150. god. po Hidžri i da je bio napunio 70 godina života. (Tarihu Bagdad, 13/452-453; Sijeru ažlami-n-nubelaž, 6/403; El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/116) Na vijest o smrti ljudi su u grupama pristizali na njegovu dženazu. Prvu dženazu mu je klanjalo 50.000 ljudi! (Shibli Nužmani, str. 57.)

Items details

Icon for hits displayHits: 1270 clicks
Icon for creation to displayCreated 2 years and 8 months ago at Nedjelja, 01 Mart 2015 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info