أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna ISLAM|TEME Sihr | Urok | Džinni - Šejtani Sihr, sihrbazi, vračari i gatari

Sihr, sihrbazi, vračari i gatari

Share

Zahvala Uzvišenom Allahu, dželle še'nuh, koji izvodi vjernike iz tmina na svjetlo. Jednom i Jedinom, Gospodaru svih svjetova, koji je mnogo milostiv i mnogo prašta i cija kazna od nasilnika nije daleko. Salavat i selam neka su na Njegovog najodabranijeg i najvrijednijeg poslanika, Muhammeda, njegovu casnu i cednu porodicu, plemenite i vjerne ashabe i sve iskrene slijedbenike.

Znajte, dragi brate i cijenjena sestro u islamu, da je Uzvišeni Allah, Gospodar svih svjetova, stvorio ljude i džine samo iz jednog plemenitog cilja, a to je da budu Njegovi robovi. Tj. da Mu se pokoravaju u Njegovim naredbama i da se klone Njegovih zabrana.

Zato je Uzvišeni Allah, dželle še'nuh, slao poslanike i spuštao knjige kako bi ljudima detaljno pojasnio put koji vodi ka Njegovom oprostu i vjecnom uživanju u džennetu i puteve koji vode ka Njegovoj srdžbi i propasti na dunjaluku i ahiretu.

Uzvišeni Allah, azze ve dželle, rekao je: "Od Mene ce vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali – bice stanovnici džehennema; u njemu ce vjecno ostati." (El-Bekare, 38-39).

Od puteva koji izazivaju Allahovu srdžbu i prizivaju propast je dolazak u bilo kakav kontakt sa sihrom i sihirbazima. Uzvišeni Allah, dželle še'nuh, najstrožije je zabranio bavljenje sihrom i traženje ikakve pomoci od sihrbaza, koji su Njegovi jasni i ostvoreni neprijatelji, zato što je šteta prouzrokovana tim odvratnim djelom neprocjenjiva.

Sihr je svaki tajni i nepoznati vid ljecenja ili izazivanja bolesti putem izucavanja, caranja, zapisa, trava i sl. što koristi sihirbaz kako bi na tajnovit nacin pomogao ili naudio odredenoj osobi. Takoder, u sihr ulazi i svaki vid magije koja izokrece stvarnost u ocima ljudi.

Sihirbaz je onaj koji se bavi sihrom i pravi ga putem saradnje sa šejtanima i pokvarenim džinima, koji mu se pokoravaju i pomažu, ali za uzvrat od njega traže da cini neka odvratna i Allahu mrska djela; kao cinjenje sedžde šejtanima, ili bacanje Mushafa u izmet, ili psovanje Allaha, azze ve dželle, i sl.

Neki od znakova pomocu kojih se mogu prepoznati sihirbazi su:

1.) pisanje talismana, hamajlija, zapisa i sl.,

2.) pita bolesnika o njegovom imenu, imenu njegovog oca ili majke i sl.,

3.) daje bolesniku odredene stvari da ih zakopa, odnese na odredeno mjesto i sl.,

4.) izgovara nerazgovjetne rijeci, brzo i nejasno govori, govori nepoznatim jezikom i sl.,

5.) daje bolesniku odredene listove, talismane, preparate i sl. da ih spali i nakada se njihovim dimom,

6.) daje bolesniku krv da se njome maže i sl.,

7.) neurednost, necistoca, odvratan miris, izopacenost u licu, tama u ocima i td.

Pravljenje, izucavanje, poducavanje i svaki drugi vid bavljenja sihrom je najstrožije zabranjen u islamu i u svim predhodnim nebeskim objavama, koje su derogirane, a na to upucuje i zdrav razum, kojim je Allah, azze ve dželle, nadario covjeka.

Uzvišeni, dželle še'nuh, rekao je: "I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - šejtani su nevjernici uceci ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga ucili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Ucili su ono što ce im nauditi i od cega nikakve koristi nece imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada nece nikakve srece na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!" (El-Bekare, 102).

Sihr i sihrbaz su osudeni na totalnu propast, na dunjaluku i ahiretu, i nece uspjeti gdje god bili. Uzvišeni Allah, azze ve dželle, na to jasno ukazuje na nekoliko mjesta u Kur'anu.

Allah, dželle še'nuh, rekao je: "I kad sihirbazi dodoše, Musa im rece: 'Bacite što imate da bacite!' I kad oni baciše, Musa uzviknu: 'Ono što ste priredili je sihr! Allah ce ga uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvaranjaka uspije.' Allah ce svojim rijecima istinu utvrditi, makar što ce to nevjernicima krivo biti!'" (Junus, 80-82).

I rekao je: "'Doista, ono što su oni napravili, je samo varka sihirbaza, a sihrbaz nece, ma gdje došao, uspjeti.'" (Ta-Ha, 69).

Svaki vid bavljenja sihrom, bilo da ga cini, ili poducava, ili da je zadovoljan njime, je jasno nevjerstvo u Uzvišenog Allaha, dželle dželaluh, i ocito otpadništvo od vjere islama, kao što se da zakljuciti iz predhodno spomenutih ajeta.

Isti propis važi i za sve vrste gatara, vracara, proricatelja sudbine i njima slicnih, koji putem džina, šejtana, zvjezda i odredenih prirodnih pojava obavještavaju o buducnosti, sudbini, izgubljenim stvarima i sl.

Uzvišeni Allah, azze ve dželle, rekao je: "Reci: 'Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što ce se dogoditi'; i oni ne znaju kada ce oživljeni biti." (En-Neml, 65).

Onaj koji odlazi kod sihirbaza, vracara, gatara i obraca im se za pomoc pocinio je veliki grijeh prema Uzvišenom Allahu i od takvog se namaz ne prima cetrdeset dana i noci. Ista kazna sljeduje i one koji citaju horoskope i prate TV-emisije koje se bave proricanjem sudbine.

Safija, radijallahu anha, prenosi od nekih supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on rekao: "Ko ode proricatelju i pita ga o necemu, namaz mu se nece primiti cetrdeset dana." Hadis je zabilježio imam Muslim (2230).

Ovaj propis je, naravno, za onog koji ne povjeruje u ono što kazuju ovi pokvarenjaci. Ako se desi da im povjeruje i potvrdi ono što oni proricu takav je pocinio još veci grijeh i zanevjerovao u sve što je objavljeno Allahovom Poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko ode proricatelju ili gataru i povjeruje u ono što mu kaže, taj je zanevjerovao u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem." Hadis su zabilježili Ahmed (9356), Hakim (15), Bejheki (8/135) i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca, a u predaji kod Bezzara (1873), Ebu Ja'le (5408) i drugih stoji da je Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao: "Ko ode gataru ili sihirbazu..."

Šerijatski propis za sihirbaze, vracare, gatare i proricatelje je da se smrtno kazne radi opasnosti koja vreba od njih po društvo i pojedince. Zato je obaveza na muslimanskim vladarima, koji posjeduju pravo primjene smrtne kazne, i svim drugim vladarima, koji imaju razuma, da pristupe primjeni ovog univerzalnog propisa jer je u njemu korist za cjelokupno covjecanstvo, ne gledajuci na vjersku i drugu pripadnost.

Vjerodostojno se prenosi od pravednog halife Omera, Hafse i Džunduba, radijallahu anhum, da su naredili da se ubiju sihirbazi. U predajama se ne spominje da se tome suprostavio iko od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što jasno upucuje da su bili složni na ispravnosti tog propisa.

Onome, koji je iskušan nekim od ovih gnusnih pojava, porucujemo da se što prije pokaje Uzvišenom Allahu, dželle še'nuh, i od Njega zatraži oprosta prije nego što bude kasno. Neka pothitno prekine svaki kontakt sa šejtanima i džinima i neka uništi sve što je u mogucnost od sihra. Ako se desi da mu radi toga naude šejtani, džini ili neko drugi, neka se osloni na Allaha, azze ve dželle, i neka mu uzor budu sihirbazi prokletog faraona.

Uzvišeni, govoreci o njima, kaže: "I Mi naredismo Musau: 'Baci štap svoj!' – i on odjednom proguta sve ono cime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili, i tu oni bijahu pobjedeni i ostadoše poniženi, a sihirbazi se licem na tle baciše. 'Mi vjerujemo u Gospodara svjetova' - povikaše, 'Gospodara Musaova i Harunova!' 'Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!' – viknu faraon. – 'Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamticete vi! Izosjecacu vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ce vas sve razapeti!' A oni rekoše: 'Mi cemo se, doista, Gospodaru našem vratiti! Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kada su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i da kao vjernici umremo!'" (El-E'araf, 117-126).

Lijek je obaveza tražiti u propisanim i dozvoljenim stvarima, a ne u onome cija je šteta, bez imalo sumnje, mnogo veca nego prividna korist. Onome, koji bude iskušan nekom od duševnih ili fizickih bolesti, propisano je da se lijeci sljedecim stopama:

1.) da cvrsto vjeruje da su svaka bolest i lijek od Uzvišenog Allaha, azze ve dželle,

2.) da moli Allaha, dželle še'nuh, za ozdravljenje,

3.) da se lijeci Kur'anom i ispravnim - vjerodostojnim dovama,

4.) da traži lijeka u nekim od dozvoljenih uzroka; kao odlazak pouzdanom doktoru, korištenje provjerenih medikamenata i sl.

Allah, azze ve dželle, rekao je: "Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povecava propast." (El-Isra, 82).

Allah, dželle šanuh, najbolje zna.

hfz.Amir I. Smajic
Medina, 10. muharrem, 1436 god.

Items details

Icon for hits displayHits: 3158 clicks
Icon for creation to displayCreated 3 years and 0 months ago at Srijeda, 05 Novembar 2014 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info