أهل السنة والجماعة - Ehlu sunnet vel-džemat

Islamski portal | Džemat-Sabah

Islam - Vjera mira Naslovna Category Blog PISMO ABU HAMZI OD DJECE" Babi bajramsko pismo..."

PISMO ABU HAMZI OD DJECE" Babi bajramsko pismo..."

E-mail Ispis PDF
Share

OVO JE PISMO DJECE ABU HAMZI, KOJI JE ZATVOREN U IMIGRANTNOM CENTRU U BIH (NEPRAVEDNO I BIZ IKAKVIH OPTUZBI I DOKAZA), ALLAHU OLAKSAJ MU STANJE, AMIN.)


"Babuška moj, evo ovo je cetvrti ramazan proveden bez tebe. Ne mogu da shvatim kako smo mogli nastaviti živjeti. Dok sam bila u petom razredu govorila sam da necu pricati ako mi babu odvedu, da necu ni jesti ni živjeti. Ali evo, prošao je i peti i šesti i sedmi i osmi razred. Završila sam prvi razred srednje škole. Ja i pricam i jedem i pijem. Naš život se ipak nastavio. Ali, moj najdraži oce, ništa nije kao prije.

Jedna od promjena je to što više nismo djeca. Sada shvatamo kakav je ovaj život, šta nudi a šta uzima. Moj oce, mogu sve da mi uzmu, ali sjecanja NIKAD. Sjecanja može da mi uzme samo Onaj koji mi je dao pamet. I život.

Moj oce, fali mi miris crnog caja i jaja na oko koje smo spremali za dorucak, dok se ti tuširaš petkom ujutru, a nakon toga bismo nas osmero zajedno sjeli za našu veliku sofru. Moj najdraži, fali mi naše okupljanje navecer u dnevnom boravku i smijeh izazvan tvojim pricama iz djetinjstva. Želim da ti legnem u krilo i da mi ceprkaš kosu kao nekad. Želim da mama ima prijatelja, da kod kuce bude tvoja kraljica kao što je nekad bila. Želim da nas zajedno vodite kroz život, a ne ona sama. Nedostaje mi naše zajednicko putovanje u Zenicu svake druge sedmice u našem velikom džipu, u kojem bi ti pojacao radio i u kojem bismo svi zajedno pjevali ilahiju tarariraroo… Želim da Taha i ja da opet dodemo kod tebe kad se svadamo, da nam ti presudiš ko je u pravu. Da Tahu i mene ili Hamudija i Hamzu nakon neprekidnih svada uvedeš u kadu i pustiš tuš da nam ona hladna voda lije preko odjece da nam ohladi mozak nakon svade, kako bi ti govorio.

Ali, moj oce, više nije tako.

Sada nas za stolom sjedi petero. Tvoja stolica na celu stola je prazna. Svi jedemo nabrzinu, hodajuci, svako za sebe. Nemamo vremena da sjednemo svi zajedno od škole, treninga, kucnih poslova… Sada kad idemo u Zenicu jednom godišnje kod našeg amidže Ejmena, više ne pjevamo. Više nema radija. Sada se i ne svadamo, ali bez obzira na to krivi smo i za ono što smo uradili i za ono što nismo uradili.

Dragi moj, došao je ramazan. Ona fina atmosfera se koliko-toliko vratila u našu kucu. Išli smo na iftar u Zenicu kod amidže Ejmena i tetke Habibe. Zvale su nas na iftar i seka Safija i seka Nudžejma. I mi smo napravili jedan veliki iftar za one koji su nas pazili za ove cetiri godine za koje ti nisi kuci. Babuka, naslijedili smo nešto od tebe. Onaj ko pazi nas, pazimo i mi njega. Svi iftari su bili i više nego dobri. Ali meni je jedan iftar bio najljepši. Kod tebe, babuka. Znaš da smo ti taj dan svi došli. Mama, nas osmero djece i unukica. Za taj poseban dan mama se pobrinula da narucimo janje. Osim toga, ona je napravila arpsku rižu i posula je bademima. Seka Safija je napravila miksanu supu i pohovane paprike. Seka Nudžy kolac, a njena svekrva je napravila pitu.

Ne moram ti ni napominjati, oce, da smo sve to napravili jer je to sve bila tvoja najdraža hrana, a Boga mi i naša. Kada je sve bilo spremno uputili smo se tebi. Nije nam to bila prva posjeta tebi, ali meni su leptirici treperili u stomaku. Kada smo stigli stražari nas nisu peglali kao obicno. A kada smo ušli u sobu za posjete, sto i stolice za nas jedanaestero su bile spremne zahvaljujuci tebi. Sva hrana je bila spremna na stolu i cekali smo vrijeme iftara. Naš brat Tarik je proucio ezan. Stajao je kod prozora i ucio ga glasno da i ostali zatvorenici cuju da je vrijeme iftara. Ti si nam, oce, podijelio hurme. Poslije se pila kahva, kolac, pricalo, nadvikivalo… Pokušali smo ti docarati sve što se dešavalo kod nas, u komšiliku, u našoj džamiji… I tako smo sjedili s tobom, dragi naš oce, kao nekad, samo što nas više nije bilo osam, nego jedanaest. Gledajuci ovaj iftar zahvalih se Bogu što vas imam i što imamo jedni druge. Svi smo bili presretni što imamo i ta dva sata da iftarimo s tobom.

Ali nešto me je mucilo. Ovo je prvi ramazan u kojem vidjeh da si izgibio nadu. Vjeruj mi, babo, i ja sam. U ovom cudnom svijetu niko nema vremena ni za sebe, a kamoli za druge. Ali, svaki put kad bismo ti mi došli u posjetu ti bih nam pokušao objasniti kako treba da živimo, kako treba da robujemo Bogu, ali iza toga bi nam rekao: „Znam, nije lahko.“ Tada sam shvatila da ima neko ko nas razumije, da u našem ocu imamo i prijatelja.

Da, oce, danas je zadnji dan ramazana. Sutra ce biti cetvrti bajram zaredom proveden bez tebe, ali i s tobom, jer nama je bajram svaki put kad ti dodemo u posjetu i vidimo osmijeh na tvom licu, kada nas tvoja sijeda brada poškakilja i kada nas zagrliš, ali ne više sa onim bebelim stomakom.

Babuka, napisah ti ovo pismo da ti kažem sve, da ti sve ispricam. Da znaš da smo ponosni na tebe, da te volimo. Znam da su muškarci ocevi nasljednici, ali, babuka, tvoja Daduška želi da bude kao ti.

Da budemo svjedoci da naš život više nikad nece biti isti i da cemo mi, šta god da nam urade, moliti Allaha da nam pomogne u borbi s njima i da cemo reci Hvala Allahu dragom za sve.

Da ti budeš svjedok da mi je pocelo biti svejedno sve što se tice dunjaluka, a da sam poželjela otici na ahiret.

Ja i pricam i jedem i pijem, ali kao da ne živim."


Abu Hamza: Pet godina pritvora bez dokaza

VIDEO:
ArtCreative Design and Custom coding

Items details

Icon for hits displayHits: 1971 clicks
Icon for creation to displayCreated 3 years and 10 months ago at Petak, 01 Novembar 2013 by Vjernik

TCE-Plugin by www.teglo.info